Google

ponedjeljak, 8. listopada 2007.


Protok povijesnih prizora
15. rujna 2007
Šetnica uz Kupu u 20 sati

Hrabre i snažne, stasite ratnike Kelte-Segestane poštuju svi suvremenici. U borbi opasni i čak surovi, ali časni. Ne ubijaju nenaoružane kočijaše, sluge, žene, djecu... Keltske pjesme o ratničkim podvizima predaka veličaju hrabrost i vještinu.

Narod je to razdražljiv i spreman za bitku, pamti povijest, ali jednostavne prirode i nimalo pakostan. Kad su izazvani odmah su spremni prkositi opasnosti i upustiti se u bitku, oslonjeni samo na svoju snagu i hrabrost.

Svakodnevni život u miru, život lovaca i ribara, posvećen obitelji i plemenu, svaka je dječja igra zapravo učenje vještina i znanja potrebnih za preživljavanje u surovom svijetu punom otimača, osvajača i prijetnji.

U miru se Kelti posvećuju korisnim vještinama, poštuju znanje, njeguju svoje legende. Znoje se u vrelini vatre kovači keltske Segeste, neprekinutim ritmom oblikuju užareni metal, rađa se još jedan mač...

Prohujaše stoljeća i tisućljeća. A Kupa teče i dalje. I opet je gleda Mjesec mlađak. Nema šuma i moćvara, nema keltskih druida, svećenica, ratnika i zanatlija, progutalo je vrijeme rimske legije... nema ih, a nisu nestali.

Na ovoj Kupi kojom su plovili i ribarili mi plovimo danas. U našoj je krvi krv Kelta i Rimljana, svih stanovnika Segeste, Siscije, Szisseka, Zyteka i Siska. Mi smo naslijedili hrabrost i snalažljivost, nepobjedivost i mudrost..
Pod našim je nogama, na ovome mjestu, ovdje grad Kelta, grad Rimljana i mi živimo u njima s njima. Ova sisačka mladost i iskustvo genima pamti pretke. Plovite Kupo, Savom i Odrom, živite na našim rijekama. One pripadaju vama!

Nema komentara: